Sve njezne rijeci svijeta

 .... Neznam... a, pitam se poodavno vec.. zbog cega crkvena zvona u noci se oglasavaju.... u 'vrijeme' kada je manjina nas je budna..  vrijeme.. kada mu ne pridajemo znacaj.... plovimo svojim mjerilima prolaznosti..il' jednostavno zadrzimo kazaljke na nama dragom polozaju... ..dong...... jezivo ..opominjuci ..cuh ga opet maloprije... mozda je vrag u meni sklopio pakt sa velecasnim ..tek da mene na razmisljanja natjeraju...zalud im...bad deal... il' zvoni da se zadihani ljubavnici nasmiju jedno drugome u tami...cemu ?? ..i kad' promijenis grad,zemlju,krevet  ....stizu  opet ...crkvena nocna zvona.... izostri se uho..i par sekundi prije tona... stisas se.. i ne cekajuci dugo.....stigne ton... ponekad pomislim da je to jedno isto zvono koje netko vuce zamnom po svim mojim lutanjima.....barem se tako cuje... kroz sve te poznate mi nocne zvuke... uvijek me stigne i lako ga poznam.... a je.. cudno je sto me najvise na Tvoj osmijeh u tami podsjeca..neznam ni sam zasto ...ali....onaj kad se samo zrak iz nosnica cuje ..vise na 'hmkanje ' slican...tih osmijeh sa blago izvijenim usnama...sa pogledom u tamnu daljinu... evo ..opet se culo ...cujes li .... i Ti ?

Sto je to ?? ..osjecaj taj ..neki ga ..Ljubav zovu.. /..kako jeftino!!??/.. zaljubljenost da li je../ a sto je opet to??/..zaljubljenost me podsjeca na uhvacenu pastrvu..na kuku zakacena jaka riba koja se cijelim bicem bori za malo vode.. ne znajuci da se u biti za zivot bori..istiktivno tek... za nasmijati se ..zaljubljenost.. raditi .. sto ne zelis i imati uvijek opravdanje za to.. '...Zaljubljan sam ...volim...AJme!..'. ili ..Ljubav je to..stari moj..`'.. HA-HA... Iz ljubavi..../hahaha./. ludujes kako hoces.. i opravdanje je u dzepu.. 'Volim..zaljubljen sam'.. dal' sretno ili nesretno...svejedno je...opravdanje je uvijek tu... zeljubljenost je...slijepa.. lijepa jeste.. neobuzdana. nekontrolirana.. kako moze tako nesto lijepo biti.. 'ljubav' dodje i prodje.. ono sto ostaje.. jesu daleko jaci.. iskreniji i realniji osjecaji.... Vecina nas.../velika vecina/.. zivi sretno ../ manje vise pod navodnicima../. sa zivotnim partnerima.. dal' u braku ili... 'vezi'.... /koja imena/.. rekao bih da zivimo.. u krhkom kompromisu... izmedju dva bica koja se manje vise razumiju ..ili su spremni na pokoju laz vise samo da bi ' kompromis' funkcionirao...' Zbog djece znas..  a sta cu sada... tolike godine..' ili...' navikao sam .. sve su iste...'.. nisu ...nisam se i nikada se necu ni na sto ' navikavati'.. navike su gluposti kojima robujemo.. previse sam slobodan da bih rob bio...kompromisi se raskidaju.. zivotne konvencije krse...ljudi zive da bi slobodni bili.. duhom i tijelom... i kada sva 'ljubav' prodje.. ostat' ce .. postovanje... pripadnost..vjerovanje.. razumijevanje... ma kakva ljubav...sta ti je??..ostat cu ja.. nasmijan i sretan... na Mjesec cu zavijati.... i naravno da cu casu gresnog u ruci drzati.... sretan ..jer barem ponekad.. pripadam ,razumijem i uvijek postujem nekoga ..vrijednog toga sveg'...zivjela !

Jutro je..poklanjam Ti ga.. sacuvah ga od noci.. od kletvi , psovki i uroka..Tebi ga poklonih.. i ovo praskozorje.....osmijeh.. kao i mnoga prije..svih postojanja...svega... Tebi.. na spomen.. NAMA.. nekad ... voljenima.. i vec se mrzim..zbog komada tijela mog koje..otkinuh i opet Ti na pjat stavih.. i ako neces doci..nije bitno... u lancunim svojim..uvik cu te nac..miris grija ostavljas.. svuda .gdje osmijeh Tvoj sinu... necu ..neces.. vise me imati kad oces.. svoj san opet..najjaci i lud..niceg se nebojin.. ni zivota.. ni smrti..ni glasa Tvoga... ni uzdaha .. cili san svoj...i crknit cu.....lazov...

..stigla je , neoprostivo ....sto sad ??...

...Da... tako je pocelo....stajala je iza teskih platna..svojih odaja..najtajnijih..izvirivala znatizeljno..otkrivajuci obla ramena....zena..pozeljna i lijepa zena...pruzah joj ruku..prizivajuci njeno ime koje..saznadoh.....prisla je i ..pogledao sam je u oci iza zamagljenih stakala..i  prepoznao da ..tu je vec vijekovima...Sretni...vrtjeli smo se nocima..kotrljali..zagrljeni ...spojeni svim udovima..imali se..zivotinjski gladno...pitomo sanjarski...zenka i muzijak....jedne vrste zvijeri....pokazah joj ono..sto godinama njoj ....ostavljah....ona meni..sebe..kakvu nikad nitko vidjeo nije i ..nece..drzeci ju za ruku u svilenoj rukavici..pomogoh joj da na stolac stane..koji..stoji i danas na sred odaje...samo..da ..sebicno sam u tom prizoru uzivam...gledajuci  zenu sa svih strana....godine su prolazile..kao..kazaljke na pokvarenom satu..bez ritma ..vremena..nekontrolisano..i...saznao sam...da li sat voli kazaljku svoju..ili...samo se igra  srebrnim svojim sjajem na njegovoj bakarnoj ploci....bogatiji saznanjem ... unakazen srebrom..iz kog prolise se sve nijanse boja..ovoga..i ostalih svijetova....teska koraka..sa kletvom na usnama..pridjoh vratima teskim odaje...zatvorih ih.. okrenuvsi se zapanjen..spoznah da... .jos uvijek nasmijana na istom stolcu stoji..uziva u mojoj  iznenadjenosti...kao nestasna..bezobraznica..koja mi jednom...kasikicom...zali grlo pijeskom morskim....u istom onom sanduku pjescanom..u kom...odrasli smo zajedno...spoznavsi jedno drugo....Evo ..gledam ju i sad...dok cita ove redove..i osmijehom me nagradjuje za njih.....pruza ruke da.. privuce moje licu trbuhu svom.....utisne me u njega blago..cuteci u ..nasem svijetu.....sretna ti godina....naredna..BUNTovnice jedna...

..Nisam..ma sto Ti je..(haha)...samo..Ti zelim..evo u ovih prvih par sati..sretan i blagoslovljen Bozic..i poznata je scena...samo crnke odtipkava netko drugi...dok kisa danas...saprala je plocnike....kap.. po ..kap....i sve se moze vezati...cak i vjetar neki ukrotise...u jedra ga uhvatise..da obradovani s' njim..jedre zivotom...ugodni praznici Bionda...

Drzavni kapital poklanjam Bogu, da zaboravi rat ...ako moze... moje najdraze cizme takodje mu poklanjam ..ali. nevjerujem da moze stati u njih....Necu o Bogu.. niti o nepravdi njegovoj, niti o tome kako dopusti da tuga i zalost se dese....nezelim se u njegov posao mijesati..nek se muci sam...I vjerujem da je vladati tesko..jako tesko...i znam da se velikima tesko prasta...to osjetih i precesto....Postoje i oni..lijepi momenti u nasim zivotima..kad...greskom ili..?? Bogu se podjemo zahvaljivati...zaboravljacu da smo i sami..krvarili za to malo srece i radosti..Necu o Bogu..konacno...nesmije se Bog tek tako uzimati u usta....Mozda ...nesmiju ostali...arogantan nisam.../.tko me pozna...zna da nisam...a rijetki su isti/....i smijem ....nije tek tako... jer  ja ...uvijek imam moje razloge.. ma koliko se oni cudni i bezvrijedni cinili....o sreci i radosti cu da pisem danas....cijeli dan..cuteci  u sebi....kisnu  noc...

...rekose da nije moja ura..i da se uzalud odricem snova svojih...'Lazes.. skote..nevjerujem ti da neces..isti san usniti...'..i..uzalud se ponadah da..etro..ostao je dole....vratih se u tijelo...zagrabih masu prstima i mali dio ...vratih u lobanju....etro..

Ubio sam se...ja vise nisam ziv....ovaj moj duh sto zemljom jos se krece, samo je slika tijela moga ....ubih se...zinuo sam stavio hladnu cijev u usta..zatvorih oci...tek da samo u Nju gledam...nisam niti zastao..povukao sam obarac i nasmijao se krvavoj masi koja je ispala iz mog potiljka..i neznam koje je doba noci bilo...znam samo da je bila noc...nesjecam se zvukova koji su izlazili iz mojih zvucnika...izdigavsi se iz tijela..vidjeo sam tijelo koja je ostalo lezati na podu..iz cijevi berette koju je unakazeno tijelo drzalo u ruci jos uvijek se vio dim...'ubio sam se.'...pomislih..bas dobro..lijepo je biti bez osjecaja..hladan ..uzivam...zadovoljno se okrenuh od dobro obavljenog posla i..prolazeci pored nekih ogledala...ugledah virus koji je zrno iz mene izbilo...zacudjen zbog uzaludna posla...ugledah ...naocale..neke sarene....kako su se komadom krvave mase zalijepile za nogavicu mog omiljenog cargo-a...FUCK !!...'opet uzalud.'.pomislih..dok su me tamne prikaze drzale za ruke i vukle u dubinu...

Noc.. dio je mene..Ona..zauvijek je dio noci...savrsen smo trio..noc ,Ona i ja....Stigao sam jutros rano.....za normalan dio svijeta.. kasnio sam .. Lutao izmedju svojih zidova u mraku , volim trenirati svoja cula...mrak ...volim mrak...obavije me sa svim svojim dijelovima...toplinu mi neku nosi i kao da cujem hrapav glas Zene koja u mraku sjedi i zeljno me ocekuje.... fikcija ..znam.. kuhinja mi je vjecni cilj.. ne zbog frizidera i hladnog piva ..sto je razlog posjete vecini ...moje generacije...sjednem prekrstenih nogu u jedan ugao kuhinje ..odkud najljepsi pogled imam...na noc...ugao ..koji dijelili smo..i sad.. podjelismo...Misli..jedna samo...Ona...Mjerilo.. sjedeci satima... odlutah u Njeno krilo... napih se Njenih sokova..udisah zrak iz Njenih pluca... prelazeci rukom svojom..preko Njene koze..sanjao sam...Nase snove...Nisam ni primjetio da sam ustao ....krocio mrakom...nasmijan zbog outfita..koji je uvijek morala znati.../ olivgrün cargo za broj veci , crna podkosulja,bos..lud../..spustih ove .....ruke..na vrh onih ruznih ormarica koji u svakoj kuhinji beskorisno vise....na svih 4 komada..punih casa, solja,soljica i ostalog lomljivog....beskorisnog...inventara..sjetih se kasikice na Njenim usnama...jeansa na izvajanoj..namjerno otvorenog dekoltea...zrele zene..koja mami i izaziva...trgoh se cijelim tijelom sto od bijesa sto od....nemoci neke ...vec definirane....i ....nesjetih se na vrijeme..onako..snen u rukama Njenim...da imam  preko sto kg..i da znam da se krecem....Zazvonilo je staklo ...prstalo je na sve strane...sve cetiri one ruzne kocke koje su mi godima smetale...pale su........Zimerka..uletjela je polupreplaseno u kuhinju..i samo me pogledala....znajuci da se mene mnogo nesmije pitati...nasmijah se..."Reeenoooviiiiiraaamooooo...."